Kako ne bi bilo nikakve zabune, nije slučajno da ne znamo i ne možemo s vlastodršcima međusobno razgovarati, kazališna atmosfera je brižljivo planirana, kao i krajnji cilj: publika na kraju plaća vrlo visoku cijenu a glumci, koji ne mogu odgovoriti stručno na pitanja jer ih ne mogu stručno ni opravdati, igraju svoju ulogu pričajući sebi u bradu. Pritom se javno sramote – a da nijednom ne pocrvene u licu od nelagode. U stvari, briljiraju u svojoj ulozi koja im je dodijeljena.