Prostor južno od današnjeg centra grada kojim dominiraju kompleksi Gredelj i Paromlin već je cijeli niz godina u fokusu urbanista kao zona od izuzetnog značaja za razvoj Zagreba. Riječ je o dijelu grada koji je gotovo stotinu godina predmet raznih studija, razvojnih planova, urbanističkih natječaja itd. i svi oni su od reda valorizirali ovu lokaciju esencijalnom za budući razvoj gradskog središta. Izgradnjom Novog Zagreba takav njegov značaj samo se višestruko povećao.
Na području Zagreba nema prostora koji bi se svojom vrijednosti za razvoj grada mogao usporediti s tim njegovim dijelom. Zato su kompleksi Gredelj i Paromlin, kojima se u paketu od nedavna pridružio i kompleks Zagrepčanka, za ovaj grad i njegove građane u doslovnom smislu neprocjenjivi. Aktualni gradonačelnik odlučio ih je prodati po 40% nižoj cijeni od cijene najobičnije parcele na kojoj bi se gradio još jedan šoping centar ili zgrada sa stanovima za vlasnike najdubljih džepova u Hrvatskoj. Osim bagatelne prodaje ovih jedinstvenih nekretnina u vlasništvu Grada, Milan Bandić razmišlja i o još goroj alternativi: njihovom zalogu.
Zamislite samo da smo u ove dvije dekade imali nekog drugog gradonačelnika, gradonačelnika vizionara, sposobnog, stručnog, moralnog i odgovornog. Da je isti ovaj grad uveo u novi milenij otvorena uma i pribranosti, s vizijom budućnosti na vrijednim mega zemljištima Gredelja (13 ha koje je grad 2005. g. kupljeno za 660 mil. kn), objedinjeno s Paromlinom (3 ha), također u vlasništvu grada i s potencijalnim zemljištem ruševne zgrade ZABE (sada u privatnom vlasništvu) koje je bitno u jedinstvenosti lokacije, što sve zajedno čini mega zemljište u kontinuitetu u samom centru grada, 1.000 m od glavnog trga. Ulaskom Grada u posjed navedenih nekretnina 2005.g., gradonačelnik s vizionarskim nabojem odmah bi naručio masterplan i slijedeću 2006. g. već bi provodio međunarodne urbanističko -arhitektonske natječaje i privlačio potencijalne investitore za partnerstvo uključujući državu (kao vlasnicu direktno i preko HŽ-a nezanemarivog segmenta lokacije), nestrpljivo očekujući trenutak pristupa europskim razvojnim fondovima. Zamislite da je Grad Zagreb u trenutku kad su postali dostupni EU fondovi za povlačenje bespovratnih sredstava bio spreman s uređenim zemljištima (vlasnički i katastarski), pripremljenim programima. Već bi sada u centralnom dijelu Zagreba imali barem začetak novog Downtowna, kakav zaslužuje jedan povijesni, srednjoeuropski glavni grad.
U tom novom Centru parkirni prostor za cijeli Donji grad bio bi u podzemlju, kao i putnički kolosijeci pruge HŽ-a, a kolni pristup centru bio bi rasterećen novim kolničkim trasama. U nadzemlju rapsodija prostornog procvata, Lenucijeva zelena potkova prodrla bi duboko u tkivo južnog Zagreba. Svakako, tu bi bio moderni kolodvor s kupolom, logično povezan s autobusnim kolodvorom, terminal s novom gradskom željeznicom i naravno novi terminal za novi aerodrom koji je tek planu. Kompleks Paromlina bio bi revitaliziran u gradsku knjižnicu, kulturni centar, muzej ili nešto drugo što je potrebno građanima i gradu, a povijesna zgrada kolodvora već bi postala novi muzej, umjetnički paviljon ili možda ulazna dvorana u novu, modernu palaču opere. Bio bi tu zacijelo i novi kongresni centar, mnogo novih stambenih i poslovnih zgrada s brojnim društvenim sadržajima u zaštićenim spomenicima industrijske arhitekture Gredelja. Na prostoru Zagrepčanke već bi npr. bila funkcionalna nova gradska bolnica koja bi svojom veličinom i opremljenošću spretno rješavala redovne zdravstvene probleme građana na civilizacijskom nivou i odolijevala potresnim i epidemiološkim izazovima.
Ničeg od svega navedenog ili nečeg sličnog što treba jednom glavnom gradu, jednom povijesnom europskom gradu s više od 800 tisuća stanovnika. Biva se mahom u prošlosti, nešto se tapka u sadašnjosti, budućnost kao da nije izvjesna.
Nema vizije, nema strategije, nema investicija, nema revitalizacije i razvoja Grada Zagreba, a centar grada je na štetu svih građana Zagreba u tom kontekstu u “povlaštenoj “poziciji.
Danas se moramo zapitati: zašto je HDZ podržavao gradonačelnika ustoličenog od SDP-a?! Zato jer sve njih povezuje apsolutni nedostatak vizije, strategije i investicija. Taj nedostatak na nacionalnom nivou HDZ kao vladajuću stranku primarno definira. Kakav bi onda njihov odnos prema takvim vrijednostima mogli očekivati u glavnom gradu? Često nam serviraju tezu da su Zagrepčani izabrali gradonačelnika, ali to je potpuno pogrešna teza. On je na tom mjestu davno prije instaliran od strane SDP-a, da bi kasnije bio dugotrajno servisiran od HDZ-a.
Ali što se to čeka? Ništa?! Protok vremena sam po sebi? Ili se možda ipak nešto radi? Naravno, devastira se i dekonstruira centar grada, zarobljava se u 20. stoljeću, a kompleksi Zagrepčanke, Paromlina i Gredelja, pozicionirani u centru gradskog centra izgledaju kao kulisa distopijskog filma. Urušene zgrade, hrđa, podrtine, deponij zgrada industrijske arhitekture od kojih su neke zaštićene kao spomenici industrijske arhitekture. Uz oronulih 5.000 pročelja zgrada donjeg grada i 20.000 dodatno potresom destabiliziranih zgrada, centar postaje kulisa za snimanje nekog blockblustera s ratnom tematikom. Sve skupa to je DEPONIJ ZGRADA, zaraza koja se širi cijelim centrom. Grad postaje DEPOTPOLIS, deponij nekulture gradonačelnika i gradske uprave.
Dok je centar grada trulio i truli, “ulagalo” se u periferiju! Zašto je najvrjednija lokacija u centru centra Zagreba neiskorištena i deponij, dijagnoza je prethodnim elaboriranjem postavljena.
Zadnja bezidejna akcija gradonačelnika očajnika i gradske uprave je da se sada to neprocjenjivo zemljište Paromlina, Gredelja i Zagrepčanke jednostavno rasproda.
Taj najmračniji scenarij se jednostavno ne smije dogoditi, jer to bi značilo da zauvijek gubimo grad, njegov centar, njegovu srednjoeuropsku povijest, njegov šarm i duh, a još važnije gubimo mogućnost razvoja i revitalizacije centra grada i grada u cjelini zauvijek.
Prostor Paromlin Gredelj Zagrebčanka traži hitno makro-urbanistički pristup, novi urbani koncept koji će definirati matricu budućnosti Centra Zagreba. Stoga je potrebno:
- definirati prostor Gredelj-Paromlin-Zagrepčanka strateškim prostorom za razvoj i revitalizaciju centra grada i Grada Zagreba u cjelini;
- otvoriti temu identiteta grada;
- konačno otvoriti temu ostvarivanja prirodnog spoja povijesnog i novog dijela grada i preklapanja povijesne matrice i matrice novog južnog dijela grada i Novog Zagreba;
- konačno otvoriti temu uklanjanja stoljetne barijere koju čine pruge HŽ-a koja sprječava razvoj centra grada;
- otvoriti dijalog između grada, HŽ-a i RH te razmotriti potrebu nove trase željezničke pruge spuštanjem iste, tuneliranjem, ili opcija izdizanjem ili dr.
Postoji niz tema koje treba otvoriti, kao što su:
- novi Glavni kolodvor u bližem kontaktu s postojećim autobusnim kolodvorom;
- nužno potrebne brze veze vlakom do aerodroma;
- mega podzemni parkirni prostor za uži centar;
- ekstenzija Lenucijeve potkove u tkivo novog dijela grada;
- vizura jer stoljećima je urbanistička misao o tome promišljala;
- novi mega park s integriranim kulturnim i društvenim prostorima i sadržajima (a ne samo fontane i spomenici);
- logičan, mnogostruki i atraktivan pješački promet na pozicijama od Miramarske do Strojarske ulice;
- novi prometni podzemni koridori;
- nove stambeno-poslovne zone osobito imajući u vidu da je veliki dio stambenog fonda centra oštećen u potresu;
- kongresni centar;
- nova opera;
- novo društveno i kulturno središta grada: gradske knjižnice, kulturni centar, muzeji, galerije, kazališta, te niz drugih potrebnih prostora kulturne i društvene scene;
- novi kampus, nove obrazovne i odgojne ustanova (malo je novih u centru) također imajući u vidu da je dosta njih u centru grada značajno oštećeno u potresu;
- novi prostori državnih institucija Vlade, Hrvatskog Sabora, Ureda Predsjednika, itd.
- novi javno zdravstveni sadržaji grada čiji se nedostatak i neadekvatnost osobito očitovala u pandemiji i potresu.
Prostor Gredelj-Paromlin-Zagrepčanka, kao prostor iznimne pozicije u centru Grada Zagreba, iznimne površine i iznimnog potencijala za definiciju identiteta modernog grada budućnosti, zaslužuje svu našu pažnju kako ga se ne bi nepovratno izgubilo.
Po K. Framptonu “bez tradicije nema inovacije”, zato središnji prostor Gredelj-Paromlin-Zagrepčanka moramo zadržati u vlasništvu Grada kako bi Zagreb imao budućnost koja mu je zadnje dvije dekade osporavana.
Melita Matasić-Paić dipl. ing. arh.