Zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba, dr.sc. Jelena Pavičić Vukičević, dana 30. studenog 2020. je potvrdila da Milan Bandić javnim gradskim novcem, novcem građana, namjerava financirati kršenje zakona Republike Hrvatske. To je bit objašnjenja dr.sc. Jelene Pavičić Vukičević jedne ranije izjave Milana Bandića na press-konferenciji Stožera civilne zaštite Grada održane istoga dana. Jednom jedinom rečenicom opisana je sva bijeda “demokracije” u Hrvatskoj i Zagrebu:
“…što je naš gradonačelnik rekao, a to je da ukoliko ti naši sugrađani, zagrebački obrtnici, budu kažnjeni bilo kakvom financijskom kaznom, da će Grad Zagreb podmiriti taj trošak.”
Tvrdnja da je riječ o činu borbe protiv diskriminacije zagrebačkih obrtnika zvuči robinhudovski privlačno, ali je zapravo krajnje licemjerna, jer ostaci glasovitih zagrebačkih obrta neće biti spašeni s desetak kućica na Trgu Bana Jelačića.
Među onima koji prate karijeru Milana Bandića, danas zacijelo nema niti jednog koji sumnja da je riječ o političaru čija je temeljna agenda i modus operandi političkog djelovanja upravo financiranje protuzakonitih radnji javnim novcem. Činjenica da mu do danas još nitko od onih u čijim su rukama poluge zakona jednom za svagda nije stao na rep, ovom je političkom liscu izgleda toliko pomutilo smisao za realnost da sada i na presicama koje uživo prenosi nacionalna televizija obavještava javnost i pravosuđe o namjeri da potiče kršenje zakona. Jer upravo to je ondje rečeno!
Građani o zakonima mogu misliti što god hoće. Mogu reći da su glupi, da su besmisleni, da su nepravedni, da nemaju smisla i – ako im se baš prohtje – reći da ih pišu idioti i budale. No kakvi god da zakoni jesu, građani ih moraju poštovati dok ih ne zamijene boljima. To je sav smisao pravne države. Ispravno je barem očekivati i nadati se da izvršna i sudska vlast zakone provode kako su zamišljeni na korist zajednice. Naravno, ako to tako nije, u pravnoj državi postoje putevi osporavanja takve krive primjene zakona. Istina je da građani Hrvatske nemaju najbolja iskustva s ishođenjem pravičnih sudskih rješenja i da je povjerenje u institucije – s punim pravom – iznimno malo. No to ne mijenja činjenicu da je put zakona jedini ispravan put, čak i onda kada prepreke na tom putu postavljaju upravo oni koji bi njegovo savladavanje trebali učiniti lakšim. Jedino je stvarno pravna država opći interes građana, sve ostalo nije.
Stoga je Milan Bandić, što god da o pravičnosti u provođenju zakona Republike Hrvatske privatno mislio, dok se tušira u svojoj kupaonici ili dok šeta svog psa, osobito kao dužnosnik na nekada poštovanom i cijenjenom radnom mjestu gradonačelnika glavnoga grada, dužan prihvatiti odluke izvršnih tijela Republike kao ispravne dok se ne dokaže suprotno. Naprotiv, u iole pravno uređenoj državi, nakon ovakvog istupa jedino što bi bilo prihvatljivo je da se gradonačelnik i gospođa Pavičić Vukičević javno ispričaju te potom podnesu neopozive ostavke.
Jer kada ne bismo znali tko je Milan Bandić, pomisao da nakon prethodno opisane objave dotični namjerava rušiti pravni poredak Republike Hrvatske ne bi bila pretjerana. Mi u Nezavisnoj listi Zagreb uvjereni smo, međutim, kako je riječ o klasičnom djelovanju aktualnog i (vjerujemo) ne zadugo gradonačelnika – u dva pravca.
U prvom se uoči skorih izbora udvara obrtnicima i svima koji su nezadovoljni protuepidemiološkim mjerama Vlade.
U drugom, prkoseći Plenkovićevom kabinetu, zapravo vrši pritisak na gradski HDZ i njegove zastupnike u gradskoj skupštini uoči izglasavanja predloženog proračuna, koji je po svim kriterijima najobičnija obmana.
Ako u tome uspije, od toga će građani imati samo štete, a zagrebački će obrtnici gorko žaliti što kazne nisu platili sami.