Zašto ste se uključili u politiku?
Prije kojih dvadesetak godina, politika se grubo uplela u moj profesionalni život. Reagirala sam tako da sam se maknula od situacije i odlučila izgraditi novi profesionalni put. Mislila sam tada, da je to kod nas uobičajeno i ne može se ništa napraviti osim osloniti se na vlastite snage i znanje, dalje uporno raditi i pomiriti se sa činjenicom da s obzirom da ne pripadam nikome niti imam zaleđe, ne mogu očekivati ništa, niti se ima smisla kandidirati za ikakve poslove ili pozicije preko natječaja, već graditi neki svoj put neovisan o državnoj upravi. Tako je i bilo, i moguće je – na taj način biti uključen u život zajednice i ostvariti profesionalni razvoj i djelovanje!
Međutim, prije pet, šest godina jednoj se mojoj prijateljici dogodio gotovo identičan scenarij političkog uplitanja. Ona se, isto kao i ja, pomirila sa situacijom, odmakla od nje i nastavila dalje raditi u svom stručnom području. Osim što je ta situacija ponovo vratila zatomljene emocije, i što sam bila u istinskom i empatičnom razumijevanju onoga što se njoj događa, shvatila sam da petnaest godina koliko je dijelilo ta dva događaja nisu utjecale ni na kakvo poboljšanje stanja u društvu, čak štoviše imala sam dojam da je i gore.
U tom trenutku sam osvijestila da će na taj način za petnaest godina, kada će moja djeca graditi neke svoje profesionalne karijere, stanje biti isto ili ponovno još i gore. Vjerojatnost da će se i njima događati političke mijene i smjene više je nego izvjesna. To mi je bila neprihvatljiva misao i znala sam da moram danas ja početi djelovati ukoliko želim da moja djeca žive u uređenom i civiliziranom društvu, umjesto da se u budućnosti iseljavaju zbog društvenih nepravdi.
Tada sam se priključila grupi stručnjaka koji su, na prošlim lokalnim izborima 2017. godine, kroz nezavisnu listu htjeli promijeniti način na koji se upravljalo gradom. Rezultat je bio odličan – znatno veći broj nezavisnih i stručnih vijećnika u Gradskoj skupštini Zagreba. Oni su u protekle četiri godine doista bili proaktivna i čvrsta oporba i vjerujem da su time promjene i započele. Trebat će još koja godina da se te promjene počnu širiti, a i desetljeće da ozbiljno zažive u društvu.
Koji su ključni problemi Zagreba, unutar vašeg područja djelovanja, koje namjeravate odmah početi rješavati?
Grad Zagreb, kao lokalna samoupravna organizacija, jest vrlo složeni sustav koji se sastoji od brojnih elemenata i o čijem funkcioniranju ovisi skoro milijun stanovnika. Banalizirati upravljanje takvim sustavom bilo bi vrlo neozbiljno, kao i podcjenjivati promjene koje se mogu i moraju napraviti. Iako u Gradu danas postoje brojni sustavi i procedure, od kojih su mnoge i propisane na višim razinama (zakonima RH), mislim da je osnovni problem u nekonzistentnoj primjeni i kontroli provedbe, a često i samo nominalnoj primjeni. Primjer za to su npr. javne nabave koje su nominalno i formalno provode prema zakonu, ali se poslovi dogovaraju „off-line“, kriteriji odabira prilagođavaju, a kasnije i dodatno ugovaraju.
Zadnjih godina došlo je i do poremećaja sustava vrijednosti, pa se u medijima dalo čuti od čelnih ljudi Zagreba kako štiteći privatni interes rade na razvoju grada. Naravno da su investicije dobrodošle i pomažu razvoju grada, ali primarna je uloga grada štititi interes građana i javni interes.
Drugi problem je, pak, u promicanju osobnih interesa gradskih čelnika, pa i zaposlenika koji su pogodovanjem, klijentizmom, trgovanjem utjecajem i zapošljavanjima svojih rođaka i prijatelja, unijeli strašan nered u sustav. Zaposlenici ili dobavljači koji su na takav način ušli u sustav, najčešće nisu najsposobniji ljudi potrebni za rad i upravljanje u takvom jednom kompleksnom sustavu, pa je time došlo do degradacije cjelokupne kvalitete upravljanja gradom. Zagrebački potres je vrlo jasno otkrio nesposobnost trenutne administracije da pravovremeno i primjereno odgovori na trenutnu i hitnu potrebu građana, ali primjera za to je bilo i puno ranije poput odvoza smeća, rješavanja prometnih problema, obnove fasada i tako dalje.
Treći veliki problem je nedostatak jasnog strateškog usmjerenja. Bivši je gradonačelnik bježao od ozbiljnijih planova kao „vrag od tamjana“. Time bi se njegov prostor manipulacije i djelovanja suzio i ne bi se mogao npr. onako iz rukava dogovarati s arapskim šeicima oko zagrebačkog Manhattana, žičare, prodaje kritično važnih nekretnina – zemljišta Paromlina, Gredelja ili Zagrepčanke ili npr. prijedloga izmjena GUP-a. Takvo „lamatanje“ s prijedlozima oko ovih vrijednih gradskih zemljišta jasno pokazuje kako se uopće nisu razaznavale potrebe građana i grada niti se imala jasna vizija razvoja grada.
Uz jasan smjer razvoja grada i kvalitetan i efikasan sustav upravljanja, vjerujem da nema problema koji se u Zagrebu ne bi mogao riješiti – od prometa, problema otpada, zastarjele infrastrukture – vodovoda i toplovoda, stanovanja, kvalitete obrazovnih i kulturnih institucija, socijalnih i demografskih problema…
Kako vidite razvoj Zagreba u sljedećem razdoblju, i kako vi možete tome razvoju doprinijeti sa svojim specifičnim znanjima i vještinama?
Zagreb je u svojoj povijesti uvijek nakon velikih kriznih situacija doživljavao procvat. Nadam se da će nas i ovaj puta, nevolje koje su nas zadesile s pandemijom i potresima, približiti jedne drugima, da ćemo se znati vratiti istinskim životnim vrijednostima i da ćemo se „resetirati“ – početi iznova graditi. Kad kažem graditi mislim na stvaralačku energiju svih nas i pojedinačno i kolektivno. Mislim da smo zadnjih deset godina živjeli u gradu kao u nekoj ustajaloj močvari bez velikih pomaka i s puno prepucavanja. Oslobađanje stvaralačke energije svima diže kriterije i snižava prag tolerancije na gluposti. Za to je potrebna jasna vizija budućnosti grada.
Ja Zagreb vidim kao moderan i tehnološki napredan grad, siguran i udoban za građane, dobro posložen i organiziran, s brojnim smislenim, dobro isplaniranim i budžetiranim, konsenzusom dogovorenim i primjereno predstavljenima razvojnim projektima.
Ti projekti su inicirani i planirani temeljem stručnih podloga i usklađeni s potrebama i interesima građana, jasno i transparentno prezentirani, usklađeni i usvojeni na Gradskoj skupštini, te vođeni i kontrolirani od strane vrhunskih profesionalaca i stručnjaka čija će imena biti poznata javnosti.
Vjerujem da bi tako postavljen sustav vođenja projekata omogućio ne samo značajne razvojne iskorake, već i puno manje frustracija koje smo proživljavali posljednjih godina.
Sustavi i metodologije upravljanja projektima su područje mog stručnog djelovanja te vjerujem da bih upravo u tom području mogla dati značajan doprinos.
Kako vidite ulogu birača, odnosno vaših sugrađana u kreiranju javnih politika?
Čini mi se da je sve veći broj građana zainteresiran za javne politike. Na žalost, taj
je interes bio uglavnom posljedica zajedničkog straha, nastojanja i borbi oko očuvanja javnih prostora i vrijednosti u gradu. Kao pozitivna strana proizašla je svjesnost da se ipak nešto može učiniti i informiranost o načinima kako se to može provesti.
U budućem razdoblju nadam se još većoj zainteresiranosti i propitivanjima djelovanja gradske uprave, a od gradske uprave da aktivno, učestalo i iskreno provodi javne rasprave i savjetovanja i da rezultate tih javnih konzultacija ugrađuje u kreiranje javnih politika i strategija. Digitalna tehnologija i Internet koji nam je na raspolaganju, svakako može biti odličan alat za tu svrhu.
Koja je vaša poruka građankama i građanima Zagreba, u susret lokalnim izborima?
Građani ponovo biraju. Imaju mogućnost izbora među raznim opcijama koje osjećaju da će najbolje braniti njihove interese. To je naše pravo, ali i naša moralna obaveza.
Važno je da izađemo na izbore i izrazimo svoje stavove i interese putem izbornih lista kako bi nas tijela koja nas zastupaju, mjesni odbori, gradske četvrti, gradska skupština i institucija gradonačelnika u najboljoj mogućoj mjeri reprezentirala prilikom donošenja odluka koje imaju posljedice i učinke na sve nas.