Ovogodišnji Svjetski dan umjetnosti (15. travnja) bio je dobar povod da Nezavisna lista Zagreb (NLZG) i Zelena alternativa ORaH organiziraju tribinu pod naslovom “Zagrebačka kultura-stanje i mogućnosti”.
Koordinator tribine bio je povjesničar umjetnosti Tihomir Milovac, dugogodišnji kustos i muzejski savjetnik zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti i zastupnik u dosadašnjem sazivu skupštine Zagreba iz redova NLZG. Na sudjelovanje u tribini pozvao je pet aktera u kulturi Grada Zagreba čija se zajednička pozicija može prepoznati u otklonu od kulturne prakse koju je provodila gradska uprava. Leo Vukelić, umjetnik i osnivač dječjeg kazališta Tigar teatar u javnosti najpoznatiji kao utemeljitelj (Europske) Noći kazališta; Zvonimir Dobrović, osnivač udruge Domino, zagovornik izvaninstitucionalne umjetnosti i suosnivač Fonda za druge; Boris T. Matić, osnivač Zagreb film festivala i donedavno voditelj sada ugašenog kina Europa; Antonio Grgić, umjetnik i arhitekt fokusiran na fenomen spomeničke (urbane) plastike i Snježana Banović, redateljica, teatrologinja, plodna autorica knjiga na temu scenske umjetnosti i redovna profesorica na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Svojim su izlaganjima ocrtali poziciju kulture u Zagrebu danas i ukazali na smjer u kojem bi se ona, nakon skore i vrlo izvjesne političke promjene u Gradu, trebala kretati kako bi se na europskoj i svjetskoj sceni našla ondje gdje bi prema svojim potencijalima svakako trebala biti. Platforma ZOOM kao mjesto okupljanja i diskusije bila je sasvim primjerena trenutku u kojem se tribina održala.
Sumiramo li razmišljanja i iskustava podijeljena između sudionika tribine i gledatelja u jedan zaključak on bi se mogao izreći ovako: vrijednih ideja, kreativnih umjetnika željnih njihove realizacije i sredstava za realizaciju ima. Međutim, kao što većina na kulturnoj sceni zna, trenutno stanje nije zadovoljavajuće. Tome nije prvenstveni uzrok pandemija Covid19 i potres iz 2020., premda je scena ozbiljno pogođena tim nedaćama, nego je dubinski uzrok u višegodišnjem kulturnom statusu quo i nedostatku razvoja kao posljedici lošeg upravljanja gradskom kulturom. Kako smo doznali iz onog o čemu je govorila profesorica Banović, promatramo li samo sredstva navodno namijenjena kulturi, Zagreb uopće ne stoji loše u usporedbi s europskim destinacijama. Ova naoko zadovoljavajuća slika stubokom se mijenja kada se sagleda struktura potrošnje: 80 % budžeta za kulturu odlazi za tzv. hladni pogon, a preostali manji dio prečesto se usmjeravao prema partikularnim političkim interesima onih u čijem je džepu bio ključ gradske blagajne.
Zadatak nadolazeće gradske vlasti na polju kulture ne čini se tako teškim: osigurati objektivno, kritički valorizirano i transparentno financiranje kulture i umjetnosti temeljeno na novoj strategiji kulture Grada Zagreba čije donošenje mora biti prioritet nakon formiranja nove gradske uprave.