Hrvatska ostaje 74. prema svjetskoj konkurentnosti. Pokazuje to Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2017-2018. Hrvatska bi barem srednjoročno trebala ući u TOP 45. Obrazovna reforma treba isporučiti ljude kojima će ova tema biti ključna misija. Piše Daniel Hinšt.
TOP 10 i TOP 45
Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2017-2018 pokazuje kako su TOP 10 najkonkurentnijih zemalja na svijetu redom su Švicarska, Sjedinjene Američke Države, Singapur, Nizozemska, Njemačka, Hong Kong, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Japan i Finska. Estonija je 29., Češka 31., Poljska 39., a Litva 41. Krug of TOP 50 zatvaraju Slovenija na 48. mjestu i Bugarska na 49. mjestu. Rumunjska je na 68. mjestu. Hrvatska na 74. mjestu je u društvu 75. Albanije, 77. Crne Gore i 78. Srbije.
Slika 1: Hrvatska i usporedne zemlje Srednje Istočne Europe
Obzirom da Hrvatska ostaje 74. prema svjetskoj konkurentnosti, nastavlja bitno zaostajati u utrci sa zemljama koje su je prestigle.
Izvor: NVK, 2017.
Slika 2: Hrvatska i zemlje Jugoistočne Europe
Hrvatska je bolja od Srbije i Crne Gore, dok je Bugarska već u TOP 50.
Izvor: NVK, 2017.
Obzirom da Hrvatska ostaje 74 prema svjetskoj konkurentnosti, može se govoriti o stagnaciji. Kako bi Hrvatska bila na putu rastućih tranzicijskih zemalja Srednje Istočne Europe srednjoročni (2020.) ili barem dugoročni cilj (2025.) bi trebao biti ući u TOP 45. Pitanje je samo gdje će te zemlje biti tada. Konkurentnost se mjeri ne samo kroz domaća poboljšanja, već i kroz skokove u odnosu na druge. Zato su potrebne daleko veće ambicije i cjeloviti pristupi u javnim politikama od umjerenijih reformskih pomaka.
Podatke za Hrvatsku donosi Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK) koje ističe sljedeće: „Sporo provođenje reformi u ključnim područjima obrazovanja, infrastrukture i financiranja inovacija uzrokovalo je ograničeni rast hrvatskog gospodarstva i stagniranje konkurentnosti Hrvatske na globalnoj razini. Kroz olakšanje administrativnih procedura, jačanje pravne sigurnost i smanjenja neporeznih davanja država može pomoći u poboljšavanju poslovne klime. Politike države moraju poticati transfer tehnologija i znanja. Zajedno s razvojem znanstvenog i obrazovnog sustava, osnažiti tehnološku spremnost gospodarstva za primjenu novih znanja u kreiranju novih proizvoda i usluga koji će, putem dublje specijalizacije i rasta produktivnosti, omogućiti uspješni ulazak poduzeća na nova tržišta. Potrebno je poticati i izvozno orijentirana izravna strana ulaganja kako bi se omogućila proizvodnja roba veće dodane vrijednosti i pozitivno utjecalo na razinu konkurentnosti.“
Ključne prepreke konkurentnosti
Ključni nacionalni problemi Hrvatske ostaju neefikasni dijelovi birokracije, nestabilnost javnih politika, visoki porezi i regulacije, manjak inovacijskih kapaciteta, praktičnih vještina i pristupa financiranju poduzetnika, politička nestabilnost i loša radna etika.
Slika 3: Ključne prepreke konkurentnosti Hrvatske
Izvor: NVK, 2017.
Svjetski gospodarski forum definira konkurentnost kao „set institucija, javnih politika i faktora koji određuju razinu produktivnosti zemlje“. Produktivnost pridonosi povratu investicija kapitala, dugoročnom gospodarskom rastu i prosperitetu.
Kada se gledaju skupine indikatora prema kojima je Hrvatska rangirana iznad svojeg prosjeka konkurentnosti (77.), najveće prepreke konkurentnosti su neefikasno tržište rada (107.), nedostatak inovativnosti (106.), neefikasne institucije (102.) i neefikasno tržište (99.). S druge strane je Hrvatska relativno konkurentna glede tehnološke spremnosti (43.), zdravlja i osnovnog obrazovanja (44.) i infrastrukture (48.).
Kada se gledaju pojedini indikatori konkurentnosti, ključne prepreke su primjerice:
- prekomjerno administrativno opterećenje (135.)
- neefikasnost pravosuđa (135.),
- visoke poljoprivredne subvencije (134.),
- visoko porezno opterećenje rada (133.),
- nesposobnost nacije da privlači talente (135.) i zadržava talente (131.),
- nerazvijenost klastera (130.),
- niski inovacijski kapaciteti (120.), loša suradnja sveučilišta i poslovnog sektora u istraživanju i razvoju (118.), manjak povjerenja u političare (116.),
- neefikasna javna potrošnja (114.),
- visoki javni dug (115.),
- nekvalitetan obrazovni sustav (112.),
- niski transfer novih tehnologija kroz strane investicije (111.).
Prekomjerna regulacija je ključni izazov Hrvatske jer poduzetnička inicijativa previše vremena i novca gubi na birokratske procedure i prepreke poslovanju. Institucije nisu sklone preispitivanju propisa. Poduzetnički talent odlazi na otvoreno unutarnje tržište EU gdje je lakše poslovati.
Slika 4. Ključne nedostaci konkurentnosti Hrvatske
Izvor: NVK, 2017.
Kako Hrvatska ostaje 74 prema svjetskoj konkurentnosti, problemi ostaju isti. Zato kritični indikatori kroz Svjetsko izvješće o konkurentnosti potvrđuje 3 činjenice:
- Prekomjerna administracija uzima mnogo poreza od radnika kako bi financirala neefikasne programe i stvarala visoko administrativno opterećenje koje koči poduzetničku inicijativu.
- Gospodarstvu su prilike za produktivnost i prosperitet zakočene zbog prekomjerne administracije i regulacije, zbog obrazovnog nedostatka u razvoju kvalitetnih vještina te nesposobnosti za povezivanje i stvaranje inovacija
- Nekvalitetan sustav nacionalni vrijednosti s manjkom radne etike, upravljačke sposobnosti i otvorenosti za inovativnost stvara neatraktivno okruženje za talentirane pojedince koji odlaze iz zemlje koja je također neatraktivna za dolazak stranih talenata. Hrvati odlaze zbog lošeg nacionalnog mentaliteta, manjka prilika i zbog tereta otplate javnog duga.
Konkurentnost je baš stvar ekonomske slobode
Niz indikatora konkurentnosti odnosi se i na metodologiju ekonomske slobode. Kako bi poduzetnička inicijativa kroz slobodno tržište i rasterećenje imala više kapitala za stvaranje vrijednosti, potrebno provesti sljedeće reforme:
- Unaprijediti zaštitu vlasničkih prava
- Uspostaviti neovisno pravosuđe
- Povećati efikasnost sustava u rješavanju pravnih sporova
- Povećati efikasnost sustava u preispitivanju propisa
- Smanjiti proračunsku rastrošnost
- Smanjiti subvencije poljoprivredi
- Ojačati zaštitu tržišnog natjecanja, pogotovo na lokalnoj razini
- Podržavati prisutnost stranog vlasništva
- Smanjivati poreze kako bi se potaknulo rad i ulaganja
- Smanjivati prenormiranost ulagača raznim propisima
- Smanjiti broj dana i koraka pokretanja poslovanja
Vrijednosti
Dok su brojke u konačnici tek jedan procijenjeni okvir, mnogo su važnije vrijednosti koje cijelo društvo stvara. Ako pogledamo ljestvicu najkonkurentnijih zemalja svijeta, može lako vidjeti da se radi o zemljama visoke razvijenosti gospodarstva koja nije slučajna. Visoka razina konkurentnosti je u tim zemljama posljedica niza kvalitetnih kulturnih vrijednosti kod pojedinaca, društva, poduzetnika i države. Konkurentne vrijednosti su radna etika i poštenje, racionalnost, efikasnost poslovanja, norme i standardi poslovanja, slobodno tržište, internacionalizacija, kvaliteta obrazovanja, vrednovanje talenata, usmjerenost na istraživanje i razvoj, inovativnost, klasterska umrežavanja, natjecanje i dr. U suprotnom, neće biti važno da li Hrvatska ostaje 74 prema svjetskoj konkurentnosti, ili će pozicija biti malo bolja ili lošija. Pitanje je spremnosti na sustavna rješenja.
Zaključno
Hrvatska se treba otvoreno pitati koje od navedenih vrijednosti ima, zašto nema i kada će donijeti odluku o ubrzanoj transformaciji cijele nacije – prije nego bude prekasno u odnosu na već uobičajena kašnjenja. Umjerene ambicije nisu dovoljne. Obrazovna reforma treba isporučiti ljude kojima će ova tema biti ključna misija. Posla se nudi i previše u zemlji s vrlo niskom aktivnošću radne snage i nedostatkom radne etike. Zasad Hrvatska ostaje 74. prema svjetskoj konkurentnosti.
Prilog: Metodologija procjene i mjerenja konkurentnosti
Rezultati Izvješća temelje se na anketi gospodarstvenika u 14.000 poduzeća širom svijeta, statističkim podacima 2016. i 2017. te podacima međunarodnih organizacija: Svjetska banka, OECD, MMF, WHO, UNESCO. U Hrvatskoj je u proljeće 2017. anketirano 84 rukovoditelja iz poslovnog sektora. Izvješće uključuje 137 zemalja.
Prema preciznoj svjetskoj metodologiji procjene i mjerenja konkurentnosti, mjeri se prosječna ocjena koja obuhvaća indikatore u 12 stupova. Za izračun nekih indikatora uzimaju se egzaktne makroekonomske statistike. Kod većine indikatora u pitanju je anketiranje poslodavaca koji daju ocjenu odnosno procjenu od 1 do 7. Tako su primjerice u području makroekonomskog okruženja dostupni egzaktni makroekonomski podaci (deficit, javni dug, nacionalna štednja, inflacija i dr.), dok primjerice poslodavci ocjenjuju kvalitetu obrazovnog sustava, razinu zaštite vlasničkih prava ili suradnju sveučilišta i poslovne zajednice u istraživanju i razvoju inovacija. Neki od indikatora vežu se uz izvješće Svjetske banke o lakoći poslovanja (Doing Business), kao primjerice kod broj procedura i broja dana za registraciju poslovanja. Metodologija Svjetske banke uzima u obzir određeni slučaj, konkretno glede osnivanja trgovačkog društva.
Ovaj članak originalno je objavljen na stranicama Centra za javne politike i ekonomske analize