Ivica Puljak, Vedran Đulabić, Zdravko Petak i Marijana Sumpor
Nezavisna lista Zagreb (NLZG) i Europski edukacijski forum (EEF) u petak 26. travnja organizirali su tribinu na temu “Dobro upravljanje u Hrvatskoj i EU”.
Gosti tribine bili su Vedran Đulabić (uvodničar) s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu te Ivica Puljak, nositelj liste stranke Pametno za EU izbore i profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
Tribine iz ciklusa „Ususret europskim izborima” namijenjene su građanima, mladima, lokalnim dužnosnicima i donosiocima odluka, gradskim vijećnicima i općenito javnosti, a svrha je upoznavanje s politikama i odgovarajućim alatima – kako bi zajedno potaknuli promjenu u vlastitim zajednicama.
Razlog za održavanje tribine na ovu temu su problemi s kojima se kontinuirano susrećemo u Hrvatskoj, a koje možemo okarakterizirati kao „loše upravljanje”, poput neodgovorne vlade i uprave, centralizacije i personalizacije moći, neujednačenog razvoja, nekoordiniranosti u javnom sektoru, upitne kvalitete javnih usluga, netransparentnosti i korupcije.
Prof. dr. sc. Vedran Đulabić u uvodnom je izlaganju predstavio ovaj koncept, koji podrazumijeva sudjelovanje u odlučivanju širih društvenih struktura a ne samo aktera vlasti i institucija, kako bi se upravljalo javnim politikama i javnim pitanjima.
Dobro upravljanje (eng. good governance), u odnosu na termin „vlada” ili „vladanje” (eng. government) znači upravo to, upravljanje zajedničkim poslovima na način da postoje pravila oko kojih postoji konsenzus između svih zainteresiranih dionika, građana i institucija, javnog i privatnog sektora, istaknuo je Đulabić. Kada suzimo fokus na onu izvršnu granu vlasti, razlikujemo dva glavna područja upravljanja; djelokrug politike i djelokrug uprave.
U Hrvatskoj se, unatoč usvojenim europskim politikama, djelokrug javne uprave zanemaruje i apsolutno je ovisan o političkom segmentu i političkim odlukama. Ne napuštaju se tradicionalni hijerarhijski modeli upravljanja pa je razvoj tog područja uvjetovan kvalitetom institucija vlasti.
Drugi je problem, naglašava Đulabić, mehanizam regrutiranja kadrova koji se bave politikom. Evidentna je visoka razina nezadovoljstva prema većini političkih stranaka i aktera u vladajućim strukturama, što je vjerojatno razlog da su se i ovdje prisutni znanstvenici, Marijana Sumpor i Ivica Puljak aktivirali u politici. Postojeće najveće mainstream stranke i na lijevom i na desnom spektru nažalost ne koriste svoje najbolje ljude za upravljanje ovim društvom, i to je glavna prepreka ostvarivanja načela dobrog upravljanja. Uz neadekvatan i nedovoljno stručan, ali politički podoban kadar, nema ni govora o otvorenosti, transparentnosti, učinkovitosti, participaciji civilnog društva, što je za djelokrug politike ključni moment i razlog zašto Hrvatska stagnira.
U ovako politiziranom djelokrugu uprave koji je također „zaražen” niskom kvalitetom kadrova na strateškim pozicijama vidljivo je da stručnjaka naravno ima, ali su u slabijem položaju u odnosu na one koji dolaze na vodeća mjesta po političkoj pripadnosti.
Đulabić zaključuje da je iz tih razloga europski model višerazinskog upravljanja (multi-level governance), iznikao na kohezijskoj politici, odgovor za stvaranje mreže kvalitete kroz koju se onda može ostvariti stupanj društvenog, ekonomskog i sveukupnog razvoja.
„Hrvatska ima potencijale, prirodna bogatstva, individualce koji imaju svjetska dostignuća i prestižne nagrade za svoj rad ali nema zajedničku mrežu izvrsnosti javnog, privatnog i civilnog sektora. Na tome svi zajedno moramo raditi u svom području interesa i usmjeriti se na djelotvornost i učinkovitost.” izjavio je na kraju svog izlaganja Vedran Đulabić.
Naš drugi gost, prof. dr. sc. Zdravko Petak, polazeći od temeljnih stupova modernog društva, razine demokracije, kvalitete ekonomskih društvenih, okolišnih i ostalih politika te kvalitete upravljanja, ističe da Hrvatska nedvojbeno ima najlošiji plasman u kvaliteti javnog upravljanja.
Iako ideju o korištenju svih dostupnih resursa i povezivanju vlasti, uprave, poslovne zajednice i civilnog sektora nalazimo u stručnoj literaturi još iz osamdesetih godina, izvršna vlast pokazuje nesposobnost povezivanja s drugim akterima s kojima bi trebala formulirati politike, što pokazuje otpornost institucionalne adaptacije na promjene.
Osvrćući se na rezultate svih relevantnijih izvješća i indikatore koji pokazuju u kojim smo segmentima izrazito loši, Petak izdvaja pet područja, a to su: (1) strateško planiranje, važno kako bi prepoznali neizvjesnosti iz okoline i kako bi se temeljem toga donosile dugoročne odluke; (2) kapacitet koordinacije – kako horizontalne između ministarstava tako i vertikalne koordinacije koja je vrlo važna za europske, uglavnom višerazinske politike; zatim (3) kapacitet davanja smjera politikama temeljem dokaza – što je kod nas limitirano odnosno vezano uz način na koji političke elite regrutiraju i koji su im prioriteti; (4) uključivanje zainteresirane javnosti te (5) komuniciranje politika.
U svih tih pet kategorija smo izrazito nedjelotvorni, a tome Petak dodaje i kapacitet implementacije odnosno praćenje provedbe i vrednovanja politika koje nam pokazuje koliki su stvarni troškovi za zajednicu, koji su učinci na fiskalnu politiku, koji su ekonomski, društveni ili okolišni učinci, što se kod nas provodi vrlo selektivno.
„Ulazak u Europsku uniju nije donio provedbu većih reformi u javnom sektoru upravo iz razloga što nismo razvili institucionalni mrežni kapacitet. Svoditi reforme na prekrajanje broja županijskih uprava ili broja ministarstava je pojednostavljivanje ove kompleksne teme.” zaključio je Zdravko Petak.
Nastavno na prethodna izlaganja koja djeluju prilično obeshrabrujuće, prof. dr. sc. Ivica Puljak ocjenjuje da se promjene neće tek tako dogoditi jer to ne odgovara vladajućim strukturama već da to moramo napraviti mi sami, a to je i razlog zašto se odlučio baviti politikom.
Postavio je pitanje modernizacije javne uprave odnosno postoje li zaista u dovoljnoj mjeri u Hrvatskoj resursi, ljudi sa dovoljno znanja i sposobnosti da bi se te reforme i dogodile, ili su nam ipak potrebni studiji upravljanja nalik na one u Francuskoj. Također je postavio pitanje vezano uz učinak kohezijske politike, da li je to pravi smjer djelovanja za koji se trebamo zalagati u Europskom parlamentu, treba li nama poticaj izvana odnosno neka vrsta prisile da bi se te promjene i dogodile.
Dr. sc. Marijana Sumpor, koja je i moderirala tribinu i predstavljala Nezavisnu listu Zagreb, ustanovila je da smo bili vrlo uspješni u prepisivanju propisa ali to nikako ne znači da smo i osposobili institucije da one funkcioniraju, što je vrlo povezano s temeljnim problemom a to je kultura komunikacije. Mi nismo sposobni razmijeniti osnovne informacije da bi se mogli uopće dogovoriti oko nečega a kamoli se onda toga i držati.
Osnovna premisa kohezijske politike je sudjelovanje u kreiranju politika, da se ciljevi zajednički planiraju i da se sukladno tome planovi i provode. To kod nas nije slučaj zbog zastarjelih političkih obrazaca ponašanja te postavila pitanje kako potaknuti nove i kako izići iz te slijepe ulice. Obzirom da su političke strukture ušle duboko u sve administrativne strukture, čak bi i nova politička opcija imala problem u provođenju ovakvih korjenitih promjena.
Vedran Đulabić se slaže da je komunikacija veliki problem i da je zbog toga koordinacija otežana, a upravo europska kohezijska politika je vrlo koordinacijski intenzivna na način da se puno različitih odjela moraju dogovoriti i uskladiti po određenom pitanju. Razlog nedovoljnoj komunikaciji ne vidi u mentalitetu već u neznanju, jer ukoliko ne vladate nekim područjem ne možete o tome ni uspješno komunicirati, prenositi znanje ili postići dogovor.
Kada se radi o načinu na koji promijeniti ovaj uvriježeni način upravljanja, Đulabić je mišljenja da smo na kratki rok bitku izgubili, srednjoročno možda i imamo šanse ukoliko sad krenemo mijenjati stvari, dok dugoročno možemo uspjeti. Kako?
Đulabićev recept je obrazovanje jer nema uključivanja građana bez osnova i znanja o temeljima demokratskog društva, o važnosti civilnog društva i aktivizma. Dodaje da o nama ovisi cjelokupni prosperitet a ne o političarima.
Zdravko Petak smatra također da vladajućima odgovara ovakvo stanje, ne misli ni da je eventualni pritisak Europske unije rješenje, a na građane se ne možemo osloniti jer imaju svoje, egzistencijalne probleme. Jedini izlaz vidi u tome da se o problemu javno govori.
Također smatra da postojeći segmentirani fakultetski programi jesu vrijedni ali bi njihovom sinergijom vjerojatno ostvarili neki pomak u javnim politikama i javnom upravljanju.
U nedostatku boljih rješenja, Nezavisna lista Zagreb je započela s ovim tribinama za javnost. Iako nismo u kampanji za europarlamentarne izbore, smatramo da je naša dužnost prenijeti naše znanje o javnim temama. Stoga ćemo uskoro objaviti i videozapise ovih tribina i razne publikacije.
Zaključak ove tribine je građanima odavno poznat, a to je da se za osiguravanje učinkovite upotrebe javnih sredstava, unaprjeđenje kvalitete života građana i transformaciju javnih usluga trebaju unaprijediti institucionalni kapaciteti javne uprave, kako u stručnom tako i u kulturnom i komunikacijskom smislu.