Nema nikakve sumnje da bi vodeći hrvatski mediji na svojim stranicama nemilosrdno razvlačili Tomaševića i Benčić kada bi ih uhvatili u netransparentnom trošenju javnog novca, peglanju službenih kartica u Dubaiju, primanju plavih kuverti od “prijatelja” u zamjenu za gradsko zemljište, kupovini raskošnih nekretnina po mizernim cijenama od sumnjivih likova koji uvijek pobjeđuju na javnim natječajima ili pretrpavanju gradskih ureda rodbinom i prijateljima. “Problem” je što takvih vijesti jednostavno nema.
U tom trenutku sam osvijestila da će na taj način za petnaest godina, kada će moja djeca graditi neke svoje profesionalne karijere, stanje biti isto ili ponovno još i gore. Vjerojatnost da će se i njima događati političke mijene i smjene više je nego izvjesna. To mi je bila neprihvatljiva misao i znala sam da moram danas ja početi djelovati ukoliko želim da moja djeca žive u uređenom i civiliziranom društvu, umjesto da se u budućnosti iseljavaju zbog društvenih nepravdi.
Nema sumnje kako će gradske vlasti i ove godine obilježiti Dan oslobođenja Zagreba, vjerojatno jednako diskretno i oprezno kako se to radilo zadnja tri desetljeća. Malo zbog te izrazite diskretnosti slavitelja, a puno zbog sada već ustaljenog gajenja drugačijeg sjećanja na Drugi svjetski rat od onakvog kakvo je prevladavalo do 1990. godine, prosječni građanin Zagreba i Hrvatske se prema 8. svibnju odnosi kao danu kada se u Zagrebu jednom davno dogodila tek smjena jedne vlasti drugom.
Grad ima priliku provesti brojne natječaje i poslušati mišljenje struke i građana čime bi se stvorili temelji za novu viziju razvoja i novi identitet grada Zagreba u kojem bi se naglasak stavio na budućnost, novu prepoznatljivu arhitekturu, održivi i zeleni razvoj uz istovremenu zaštitu povijesne baštine, kao jedan lijep spoj starog i novog koji će biti zanimljiv kako stanovnicima tako i posjetiteljima grada Zagreba.
Iako ih se itekako tiče, zahvaljujući inerciji vlade te slabog interesa najvećih stranka i najpopularnijih medija za tu temu, građani Hrvatske o dilemama oko ECT mahom ne znaju ništa. S namjerom da ovo ozbiljno pitanje stave u fokus javnosti Zelena alternativa – ORaH i Nezavisna lista Zagreb, 28. travnja su posredstvom platforme Zoom organizirali panel raspravu na temu “Kome treba Europska energetska povelja?”
Povezuje li išta vrhunsku programerku i programera s plaćom od 30.000 kn sa ženama i muškarcima koji im na biciklama, s kutijom na leđima donose tople obroke i nadaju se napojnici od pet kuna? Postoji li interes make-up influencerice koji može podijeliti s blagajnicom u šoping-centru osim tehnike nanošenja sjenila i prekrivanja akni?
Odmah bih pozvao Zagrepčanke i Zagrepčane na „new deal“, na povratak baštini rada, pouzdanog obrtništva, uzornog ugostiteljstva, pobjedničkog mentaliteta i primjerenog ufanja u vlastite sposobnosti pod okriljem razborite i nerazmetljive gradske uprave.
Potrebna je transformacija pristupa resursima i njihovim upravljanjem. Korištenjem EU fondova možemo razvijati grad po mjeri građana. Digitalnom tehnologijom možemo doći do inovativnih rješenja problema prenapučenosti, zagađenja, neadekvatne prometne infrastrukture, prekomjerne energetske potrošnje.
Ako nam je zagrebački potres pokazao koliko su nam domovi fizički osjetljivi, a Covid-19 pandemija koliko smo krhka bića, godine sustavnog zapuštanja zagrebačkog javnog kulturnog života pokazale su bitno osiromašenje naše čovječnosti, kolektivne kao i osobne prepoznatljivosti. Zato odlučimo da nam je kultura bitna.